2014-03-27 10:36:02

Ljubav prema šahu obitelji Aščić

Malo selo, a veliki ljudi. Tako se može reći za selo Selci Đakovački. Ono krije ne samo zanimljive priče i običaje već i zanimljive i po mnogočemu uspješne obitelji. Takva je i obitelj Aščić. Nju čine majka Josipa, otac Petar, sin Robert te kćeri Judita i Mihaela. Ova je obitelj zanimljiva po tome što svi članovi dijele strast prema šahu. Kako ističu Robert i Judita, šah je u njihovoj obitelji prisutan oduvijek.

Prvo se šahom počeo baviti otac koji je i profesionalan šahist, a svoju je ljubav prema šahu prenio i na svoju djecu. Majka također igra šah,ali samo rekreativno.

-Šah igramo svaki dan, međusobno, ali i na internetu. Jednom tjedno odlazimo u Šahovski klub Đakovo gdje također razmjenjujemo iskustva te igramo šah s prijateljima, kaže Judita. Kao obitelj često putuju na šahovske turnire diljem zemlje. Dogodi se ponekad da su svaki vikend u drugom gradu. Tako su posjetili Ilok, Šibenik, Našice, Požegu i brojne druge gradove. Osim što sudjeluju na turnirima, to vrijeme je dragocjeno jer ga provode kao obitelj, druže se i razgovaraju.

- Putovanja su nam posebno zanimljiva jer provodimo puno vremena kao obitelj, ali upoznajemo i nove prijatelje s kojima i nakon turnira ostanemo u kontaktu, kaže Robert.

Na pitanje zašto baš šah, a ne neki drugi sport i brat i sestra spremno odgovaraju da je šah jedna vrlo posebna igra koja čovjeku pomaže da se smiri, a posebna je nagrada to što si sam kriv i zaslužan za sve uspjehe i poraze.

-Bude tu i smijeha i suza, ponekad izgubimo, ali bolje je pobijediti. Šah je igra u kojoj postoji puno varijanti, morate imati određenu taktiku i cilj, kaže Judita te dodaje da je jednom prilikom s prijateljem odigrala partiju koja je trajala puna 3,5 sata, dok je Robertova najduža partija trajala čak 4,5 sata.

Osim druženja i novih iskustava, na turnirima se osvajaju diplome, medalje, pehari, ali i novčane nagrade. Kao svoj najveći uspjeh Robert ističe to da je bio deveti u državi, dok je Judita bila među prvih pet.  Na pitanje o budućim  planovima i ciljevima oboje odgovaraju da im je cilj biti među prvima u državi. Nije ni čudo da su šahom ¨zarazili¨i najmlađu seku Mihaelu, koja ima samo devet godina, a već niže brojne uspjehe. Ravnateljica škole Đakovački Selci, Nada Denić također ističe da je vrlo ponosna na njihove uspjehe te im želi puno sreće u budućim natjecanjima.

Ova je obitelj pravi primjer onoga što obitelj danas treba biti. Ljubav prema šahu ujedinila ih je u zajedništvu, a vrijeme koje zajedno provode dragocjeno i neprocjenjivo kako za djecu tako i za roditelje. 


Osnovna škola Đakovački Selci